ZAVRŠIMO HRAM U PLANDIŠTU!

U utorak 29. avgusta 2006. godine izvršiće se osvećenje plandištanske crkve. To će biti veliki dan za Plandište, malu pograničnu varoš, u kojoj su se, zbog različitih istorijskih uzroka, više puta menjali etnički sastavi i nazivi mesta, susretali i mešali narodi, religije, kulture i običaji. Za pravoslavne hrišćane, čin osvećenja će biti značajan trenutak u konačnom pronalaženju, ili još bolje rečeno, ponovnom prepoznavanju svog, već skoro zaboravljenog, iskonskog duhovnog i verskog identiteta. Tronosanje našega hrama je znak da su radovi na njemu završeni u tolikom stepenu da se može predati pravoslavnim vernicima na upotrebu za održavanje verskih obreda. Od poslednje donatorske večere, koja je održana 16. decembra prošle godine, na našoj crkvi izvedeno je dosta radova. Završen je kameni pod, a ispod kamena postavljena je instalacija za podno grejanje, jer se, u okviru mogućnosti, maksimalno vodilo računa o spoju tradicije i savremenih rešenja, kako bi naša crkva, osim evidentne lepote svojih arhitektonskih i građevinskih izvedbi, pružila vernicima što prijatnije uslove i u zimskom periodu. U skladu sa podom, završeni su i unutrašnji stubovi sa kapitelima, Zatim, postavljeni su prozori ima, ih tačno 32, nabavljena je skela koja je poslužila za oslikavanje dela unutrašnjosti hrama. Kasnije, kada se oslikavanje završi, skela će biti korišćena za brojne druge radove prilikom održavanja, kako naše crkve, tako i drugih hramova u opštini Plandište. Oslikavanje dela unutrašnjosti, kupola i oltarski deo, upravo je završeno, a postavljeni su i spoljni stubovi kod ulaznih vrata. Neobično lepe ikone su na ikonostasu koji je delo umetničkog rezbara g.dina Zorana Đorđevića iz Batajnice. Nacrt za ikonostas (kao, uostalom, i za sve drugo – pod, stubove, kapitele, rozetu, ogradu ...) dao je dr. Peđa Ristić, arhitekta hrama. Izlivena su i zvona. Sada ih imamo tri, dva veća i jedno manje. Postavljena su na privremeni zvonik, koji je, u stvari, deo budućeg zvonika koji će u sebi sadržati letnju pozornicu, sa prate}im prostorijama, i amfiteatar za gledaoce. Izrađen je i kompletan projekat prostornog uređenja duhovnog kompleksa. Polijelej, koji predstavlja jednu od skupljih stavki u preostalim obavezama, je brižljivo odabran i naručen. Nisu urodili napori da se obezbedi njegovo postavljanje pre osvećenja crkve. Obećana novčana sredstva nisu pristizala ritmom i obimom koji je mogao da omogući njegov završetak. Urađeno je još puno toga. Priključena je struja, uređen je okoliš, izvršene su sitne popravke krova, pređeno je na hiljade kilometara, obavljeno je na stotine razgovora kako bi se obiman posao uradio što bolje i na vreme. Mnogo ljudi, radnika, stručnjaka i neimara je bilo uključeno u neobično složeni posao izgradnje crkve i njih je nemoguće sve nabrojati u ovakvom tekstu. Svi ti pojedinci, svi ti kolektivi su podjednako važni, jer bez doprinosa svakog od njih, ma koliko naizgled mali taj doprinos bio, posao se ne bi mogao završiti u stepenu koji je postignut.

Međutim, hram prep. Rafaila Banatskog iako osvećen nije završen. Veći deo posla je gotov, ali ostalo je još dosta toga da se uradi, još mnogo napora i sredstava da se uloži da bi se u potpunosti završio duhovni kompleks kojim dominira naša prelepa crkva. U narednom periodu predstoje da se izgrade zvonik sa amfiteatrom, višenamenska sala i parohijski dom, zatim, da se po postojećem projektu uredi prostor kompleksa, tako da će se napraviti popločane staze kao i mesto za paljenje badnjaka. Svako drvo i svaki žbun će biti usklađeni u jednu harmoničnu i potpuno uređenu celinu, koja će, to je sasvim sigurno, biti najlepša, i to ne samo u Plandištu, već puno, puno šire.
Simbolika hrama Svete srpske pravoslavne crkve, posvećena našem zaštitniku, prep. Rafailu Banatskom je višeznačna. Hilandarski monah Rafailo, rođeni Banaćanin, u jednom teškom vremenu po naš rod, kao iskusan duhovnik, poslan je od manastirskog bratstva u svoj zavičaj, tadašnju Austrougarsku, da Srbe izbegle iz, od Turaka, porobljene Srbije u jednoj od brojnih seoba u sedamnaestom veku, osnaži u veri hrišćanskoj i podseti ih da su Srbi Božiji narod kao i drugi Božiji narodi i da se samo u Bogu i kroz Boga mogu na pravi način odužiti svojim svetim precima, i da će jedino pravoslavljem i svetosavljem ostaviti pravi zavet za sigurnu budućnost svom potomstvu.

Pošto smo mi pravoslavni hrišćani potomci ljudi koji su došli, u relativno bliskoj prošlosti, u Plandište sa različitih strana sa još jakim osećanjem pripadnosti lokalnim sredinama odakle nam potiču očevi, dedovi ili pradedovi, ne zaboravljajući tu činjenicu, imamo priliku da se dodatno ujedinimo u nečemu što nam je svima ovde zajedničko, a to je upravo uspomena na našeg zaštitnika Prep. Rafaila Banatskog, koja se oličava i u predivnoj građevini na severnoj strani Plandišta i koja nas obavezuje i podseća da:

ZAVRŠIMO HRAM U PLANDIŠTU!